Osamljenje u džamiji – itikaf

Pojam itikaf u arapskom jeziku znači imati obaveznost prema nečemu. U fikhu, itikaf se definira kao boravak u džamiji određeno vrijeme uz posebna pravila ponašanja, sa ciljem produbljenja pobožnosti.

Kao islamska dužnost, itikaf spada u onu vrstu obaveze koju na­zivamo sunneti-muekkede ale-l-kifaje ili obavezujuća kolektivna obaveza muslimana. Ova obaveza proizlazi iz prakse Muhammeda, a.s., da se svakog ramazana, u posljednjoj njegovoj trećini, povuče i osami u džamiju gdje to vrijeme provede u zikru i dubokoj povučenosti isključujući u toku tog vremena sve društvene pa i porodične obaveze. On je to činio za svoju dušu, ali i za dušu svih muslimana pa se zato i naziva sunneti-kifaje. Kada se ustanovi da je nešto Poslanik redovno prakticirao onda se to nameće kao obaveza muslimanima, u svim vremenima i na svim prostorima, da isto nastave prakticirati sve dok su to u mogućnosti. Nastavljajući ovu praksu Muhammeda, a.s., muslimani i na ovim prostorima, u svim centralnim gradskim džamijama, svake godine imenuju svog mu`tekifa koji će u njihovo ime proboraviti u džamiji posljednju trećinu ramazana. Pri izboru mu`tekifa mora se voditi računa da on ispunjava sljedeće kriterije:

1. da se radi o ličnosti koja uživa nepodijeljen ugled kao dobar vjernik kod svih džematlija;
2. da se radi o fizički i psihički zdravoj ličnosti koja može odgovoriti zahtjevu i`tikafa;
3. najpogodnija ličnost za mu`tekifa je imam dotične džamije jer on sve ove kriterije već posjeduje pa dodatna provjeravanja nisu potrebna. Osim toga imami su prvi nosioci prakse Poslanika, a.s.

Kada mu`tekif uđe u itikaf onda za njega važe sljedeća pravila ponašanja:

1. itikaf ne može napuštati osim radi ličnih fizioloških potreba, inače mu je itikaf pokvaren;
2. mu`tekif se ne može baviti bilo kakvim aktivnostima izvan do­meta zikra i učenja Kur’ana;
3. mu`tekif ne smije napuštati itikaf zbog hrane. Njemu se hrana donosi;
4. mu`tekif ne smije imati spolnog odnosa sa suprugom.

Vrste itikafa

Itikaf se, kao opći pojam, dijeli na tri vrste, i to:

1. Poslanikov itikaf o kome smo upravo govorili;
2. vadžib-itikaf, to je itikaf koji nastaje po zavjetu. Kada se neko zav­jetuje da će provesti u džamiji toliko i toliko vremena, svejedno da li je to nečim uvjetovao ili nije, onda mu se nameće vadžibska obaveza da svoj zavjet ispuni. Musliman ne može kršiti svoja obećanja bilo da su data sebi ili drugima;

mustehab-itikaf, to je itikaf koji nije ničim niti uvjetovan niti je na bilo koji način obaveza, ali kada neko provede određeno vrijeme u džamiji u ibadetu to se zove mustehab-itikaf.