Nazvati selam je vjerom preporučeno djelo, sunnet, a odvratiti selam je dužnost – vadžib, i to vadžibi-kifaje, tj. dovoljno je, kad iz grupe, kojoj se selam nazove, odvrati samo jedan. Selam se naziva sa riječima: “Es-selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu”, a odvraća sa: “Ve ‘alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu.”
Sama riječ selam znači spas od svih tjelesnih i duševnih napada na Ovom i Budućem svijetu. Dakle, kad musliman nazove selam svome bratu muslimanu, on mu time želi svaku sreću na oba svijeta.
Selam je običaj našeg pejgambera Muhammeda, a.s. i svih Božijih poslanika jer, Kur'an spominje da su meleki Ibrahimu, a.s. nazvali selam, a on im sa selamom odgovorio. U Kur'anu stoji da će se i ljudi, koji zasluže i uđu u Džennet, pozdravljati sa selamom.
Poslanik Muhamed, s.a.v.s. je rekao:
“Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Želite li da vas uputim šta da činite pa da se međusobno volite: nazivajte selam među sobom.” Iz ovog hadisa razumijemo, da je međusobna ljubav među muslimanima jedan jak stub imana – vjerovanja, a da je opet jedan jak uzrok koji podržava ljubav među muslimanima – širenje selama.
Mnoštvo Alejhisselamovih hadisa govore o selamu;
Najbliži i najugodniji Bogu je onaj čovjek koji prvi nazove ljudima selam. Iz ovog hadisa razumijemo da ne treba musliman čekati da mu drugi nazove selam, nego neka on prvi pohita sa selamom, ako želi da bude Bogu blizu i mio. Na temelju ovog hadisa neki zaključuju da je sevab i nagrada onoga koji nazove selam veća i obilnija od onoga koji odvrati, iako je selam nazvati samo sunnet, a odvratiti ga vadžib.
Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
Jahač (odnosno danas onaj ko se vozi) naziva selam pješaku, pješak onome ko sjedi, a manja skupina većoj, mlađi nazvat će selam starijem.
Dosta je kada prođe skupina ljudi da jedan od njih nazove selam, a dosta da jedan od onih što sjede odvrati. U ova dva hadisa je Alejhisselam objasio, ko će kome nazvati selam. Allejhisselam se držao dvaju pravila, a to su poniznost višeg i poštivanje starijeg. Dalje se prenosi da je:
“Najodabraniji čovjek kod Allaha, dž.š. onaj koji ljudima prvi selam nazove”.
“Kada se dva čovjeka sretnu, koji će od njih prvi selam nazvati?” Poslanik je odgovorio: “Onaj ko je odabraniji kod Uzvišenog Allaha”. Mustehab je pri ulasku u kuću selam nazvati. Uzvišeni Allah, dž.š. kaže: “A kada uđete u kuću, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i lijepim.” (En-Nur, 61)
Allahova, dž.š. riječ je:
“Ti sa svakim lijepo…”
(Kur'an, 7:199)
Islam nosi poruku mira, spasa, ljubavi, svim ljudima dobre volje sa pozdravom toliko karakterističnim: Mir! Spas! Selam! Bratu, dobrom čovjeku treba prilaziti sa ljubavlju. u ljudske odnose treba unositi puninu i ljepotu plemenitog islamskog srca. Čovjeku mu'minu treba prilaziti lijepo. On lijepom riječuju govori, jer to je Allahova, dž.š. zapovijed. U postupku mu'minskom ne smije biti grubosti i surovosti. Divna je drevna istina: “Lijepa riječ osvaja svijet!”
Uvijek treba da su na umu riječi Resulullaha Muhammeda, s.a.v.s.:”Najveće dobro koje možeš postignuti je da tvojom pomoći jedan čovjek pođe Pravim putem. To ti je bolje i vrjednije nego cijeli svijet i sve što je na njemu.” Vrlo je važan prijazan pristup čovjeku. Pozdrav od srca, iskren i čvrst stisak ruke iskazuju poštovanje i želju za međusobnim prijateljstvom zasnovanim na čovječnosti.
Allah, dž.š. je rekao: “Kad pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer Allah će za sve obračun tražiti.” (Kur'an, 4:86)
Osmijeh je ukras čovjekovog lica. Kroz iskren osmijeh dopire i zrači odsjaj čestite, plemenite duše. On ništa ne košta, a donosi mnogo radosti i približava ljudska srca. Pregršt najdivnijih poruka on u sebi nosi. I zato pravi mu'min ne štedi na iskrenom osmijehu. To je dar Allaha, dž.š. i velika je šteta ne služiti se njime na putu za dobro u nama, oko nas i u srcima naših bližnjih.
Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
“Vesela srca dočekati svoga brata i pozvati ga kući, znak je dobrog djela.”
“Nijedan od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu i prijatelju ono što želi sebi.”
“Vi nećete imati potpuni iman sve dok se ne budete međusobno pazili i voljeli.”
“Ne mrzite se, ne zavidite jedni drugima i ne okrećite leđa jedan od drugog. Budite kao prava Allahova stvorenja i braća.”
Ljubav je riječ između ostalih blagoslovljenih koja je ispisana na zastavi islama. Njome se istinita riječ probija do ljudskih srca i otvara uvijek nova saznanja i ljepote življenja na ovoj zemlji. I dobri ljudi, mu'minskog srca, uvijek će po Allahovoj, dž.š. naredbi svakom čovjeku prilaziti lijepo i sa ljubavlju. Svakom čovjeku će upućivati dobru, radosnu, istinsku riječ.
To će trajati sve dok zora istine ne svane u srcima, dok mir, dobro i ljubav ne budu trijumfirali na sve strane. Za to treba strpljenja. Svako ljudsko srce ima pravo na lijepu riječ i na saznanaje istine. Nepravedno je uskratiti ga u tome. Allah, dž.š. raduje se ljubavi među ljudima, raduje se dobroj riječi i svakom svjetlu u ljudskoj duši.
Izvor: preporod.com
Pri preuzimanju teksta/sadržaja sa web stranice iftarskimeni.com dužni ste navesti izvor i staviti link na izvorni sadržaj!