Nekategorisano

Ćurekot

Ćurekot u svojoj čahuri, koja izgledom podsjeća na čahuru maka, sadrži tamna zrnca, koja se nakon žetve suše. Iz ovog sjemena se hladnim cijeđenjem dobiva ulje, koje je bogato nezasićenim punomasnim kiselinama. Te kiseline su esencijalne (od životne važnosti), pa ih je uz hranu potrebno unositi u organizam. Nabrojimo samo neka od velikog broja oboljenja protiv kojih se koristi ovaj čudotvorni lijek: akni, alergija i astme, nadimanja, celulita, prehlade, bolova u zglobovima, nedostatka koncentracije, kamena u bubregu, djelomične impotentnosti, te težih oblika neplodnosti, upala desni… sve to je moguće liječiti uljem od ćurekota. Danas se ćurekot uzgaja pretežno u Siriji, Iraku, Egiptu, Americi, Indiji, Pakistanu, Iranu, Grčkoj i na Kipru, obzirom da najbolje uspijeva u sunčanim predjelima.

Egipatski „el-bereqa“ ćurekot je jedna od najranijih kultiviranih biljaka čovječanstva. Tek u skorije vrijeme ova biljka je novootkrivena od strane liječnika alternativne medicine, imunologa kao i raznih farmaceutskih preduzeća. Dragocjena svojstva ćurekota poznata su još iz davnina, pa je cijenjen u mnogim kulturama širom zemaljske kugle. Sjeme ćurekota (lat. Nigella sativa) spominje se i u Bibliji pod nazivom kim. Iako ne pripada istoj porodici biljaka, te je time taj naziv pogrešan, on se i danas koristi na njemačkom govornom području, gdje se za ćurekot (riječ turskog porijekla) upotrebljava izraz Schwarzkümmel – crni kim. Još u staro doba ovo sjeme je korišteno pri spravljanju hljeba. Poznato je da je u grobnici Tut-Ank-Amuna pronađena flašica ulja od ćurekota.