Ramazan je i znam da neke djevojke poste, težak je ovo period. Sunce je užasno, visoke temperature, treba im nešto što će im nadoknaditi vodu i biti vruće da im ugrije želudac. Tu padaju razne ideje, guste supice, krem čorbice, međutim ne mogu ni da izrazim koliko ih ja ne volim! Sebično biram nešto neobično, nešto što smo izbacili u potpunosti iz upotrebe, jer nas je to pratilo kroz onaj teški period devedesetih.
Leća! Sjećam se kako mi je bezbroj ljudi reklo kako to ne voli, kako to nikad poslije tog perioda nije napravilo, nadam se da se curice neće ljutiti. Obećavam samo da ništa večeras neće podsjećati na te godine!
Supa od leće:
šolja leće (dobro je oprati u vodi)
jedna mala glavica luka (sitno isjeckana)
jedna mrkva (očišćena i nasjeckana na krugove)
pola paprike (možete staviti različite, onda imate više boja u tanjiru, nasjeckati ih)
jedan mali paradaiz (oguliti ga i nasjeckati)
vegeta sa biberom, vegeta sa slatkom paprikom (količina po želji)
peršun, origano, kopar, bosiljak (količina po želji)
jedan lovorov list
kašika maslinovog ulja
U odabranu šerpicu nasuti maslinovo ulje, luk, paprike, mrkvu, začine i sve kratko popržiti. Dodati leću i vode da sve pokrije. Promješati sve i poklopiti da se kuha. Nakon pola sata provjerite da li je leća kuhana, da li vam odgovara gustina, dodajte sol ili neki drugi začin ako mislite da nije dovoljno i vode ukoliko je ima malo. Gustinu sami određujete po želji, samim tim nema potrebe da se bojite da dodate vode ili još nešto što biste volili da imate u svojoj supici. Ukoliko ćete leću servirati istog dana možete staviti jedan krompir isjeckan na kockice, kao takva se ne bi trebala podgrijavati, tako da je treba skroz pojesti.
Svaka supica ili čorbica traži hljeb. Jednom sam o tome i pisala, o Balkanu i potrebi da uz svako jelo postoji barem neki oblik peciva. Za ovaj put sam se odlučila za najjednostavniji oblik uštipaka koje sam preuzela sa jedne fine stranice koju otvorim svaki dan barem nekoliko puta. Već ih znam napraviti bez recepta i jako su mi dragi, jer se mnogo napušu pa volim onaj prazni prostor napuniti ajvarom i sirom i tako uzivati u njima. Vadim ih okruglom čašom da budu svi istog oblika, pravilni i okrugli, a ono što ostane oko njih, oni čudni oblici budu osto tako fini, pa ih pojedem uz pavlaku i to vrlo brzo, naravno prije nego gosti dođu i vide te grozne nepravilne oblike… hahahaha……..
Ovi uštipci su dobri i u ovoj mojoj smišljenoj kombinaciji, sa vrućom supicom od leće i salatom od kiselog mlijeka i rendanih krastavaca! Na kraju je to sve iz nas izvuklo prave balkanske žene, sve smo umakale uštipke u leću i na kraju fino pomastile svoje tanjire!
Uštipci:
U orginalnom receptu se zovu PUHANCI!
400 g brašna
200 ml mlijeka
2 kesice kvasca (14 g)
šećer i sol po želji
Staviti brašno u zdjelu, staviti jednu kašičicu soli, napraviti udubljenje u koje ćete staviti ostale sastojke. Ugrijati mlijeko i dodati kvasac i kašičicu šećera. Ostaviti da malo stoji dok gljivice ne počnu da reaguju. Dodati u brasno i zamjesiti u lopticu. Ako osjetite da treba slobodno dodajte još malo vode, samo oprezno. Ostaviti tijesto da se udvostruči, negdje na toplom. Nakon toga tijesto razvaljati na debljinu od 8-10 mm (od ove debljine ovisi koliko će se napuhati pri pečenju) i ostaviti da stoji nekih desetak minuta, pokrijte krpom. Nakon toga ih vaditi okruglom čašom. Peći ih u tavi sa ugrijanim uljem i to tako da se na ulje stavlja prvo ona strana koja je na radnoj podlozi bila okrenuta prema gore. Na taj način će se napuhati. Čim dobiju zlatnu boju izvadite ih i ostavite da se ocjede na papiru.
Sada ćemo napraviti malu pauzu od ove večere i pričati o prazničnom meniju, ali uskoro se vraćamo sa ostalim receptima…. Svakako ostanite sa nama!
Pri preuzimanju teksta/sadržaja sa web stranice iftarskimeni.com dužni ste navesti izvor i staviti link na izvorni sadržaj!