Nakon tri dana uzastopnog bavljenja hranom, receptima, smišljanjem bezbrojno mnogo varijacija došli smo do momenta kad je sve na stolu i na momenat do degustacije.
Ljeto je užasno i to je poprilično upropastilo onaj standardni broj od 15 jela koja će se maratonski napraviti, uredno držati na hladnom balkonu i onda na koncu svega postaviti gostima. Neka uobičajena jela nisu sa nama ovaj put ali tu su neka nova, pa ipak ima mjesta za radovanje.
Ručno vezeni stolnjak moje nene, sa platnenim salvetama u kompletu, srebreni escajg i jednostavni bijeli tanjiri da bi hrana što više došla do izražaja, a sve da bi se izrazilo poštovanje prema tradiciji i onome što nam ovaj praznik donosi.
Poznate kifle moje mame, prosto neizostavan element svakog veselog događaja u našoj kući. Zakuhane noć prije, pečene u ranu zoru, da bi sve bilo spremno za doručak kad se pojave prvi očekivani i najdraži gosti.
Sarmice i dolmice… hahahahaha
Još jedan gost naše kuće koji se mora naći na stolu kad se slavi. S obzirom da smo se meso i ja rastali još prije 12 godina niti se sjećam ukusa niti volim da mislim na ovo, a iskreno rečeno s obzirom da uključuje mljeveno meso nisam ni obradovana, iako znam porijeklo ovog mesa i znam da je napravljeno sa gomilom ljubavi.
Salata koja se ni u najmanju ruku nije pokazala kao nešto što će se inače naći blizu mog stola više, a inače recept super kuhara. Uglavnom sastojci su: kuhani krompir isjeckan na malo veće kockice, ribani ljubičasti i obični kupus, kuhani kukuruz, a sve začinjeno sa maslinovim uljem, limunom i soli. Isreno meni je ovdje nedostajalo svega, ali sam bila primorana da ostavim sve baš ovako, pa se nisam mnogo bunila, iako tačno znam kako bi ovo moglo biti mnogo zanimljivije… Možda uskoro to probamo….
Pitice u dva oblika. Jedna za one koji moraju imati meso i u ovom obliku, naravno kao glasni i ponosni burek, a druga za one koji vole malo željeza u svom obroku, naravno zeljanica….
RIŽA, ali ne obična nego ogromno duga basmati riža, upravo stigla iz Irana, sa leblebijama i grožđicama! Potpuno neočekivani gost ovogodišnje trpeze, ali i potpuni pogodak na moje veliko zadovoljstvo. Sasvim novi i orginalno promjenjeni jako poznati recept. Uglavnom riža je obojila proljeće i ljeto ove godine, pa je sasvim očekivano bilo da se u jesen uđe sa ovim receptom.
p.s. recept za ovo ćete naći neki drugi put, ne bih da vam sad bude mnogo čitanja…
Bamja! Meni totalna nepoznanica, nikad probana, skuhana milion puta pod budnim okom mame, ali nikad nisam saznala kakvog je ukusa…. Život je neobičan kad nema mesa u njemu…
Još jedna salata, ova već predstavlja nešto zanimljivo i dobro. Mnogo boja, fino krupno izrezano povrće, a sve povezano domaćim maslinom uljem sa Šolte, bućinim uljem i balzamičnim octom (sad bi ovdje trebalo dodati još soja sos i pečene sjemenke susama, tikve, suncokreta i lana, ali veliki ukućani nisu očarani sjemenkama, pa ćemo da ih ispoštujemo do kraja, ipak ovo je njihov dan).
Svaki put kad ovo pravim mislim na nekog jako važnog. Totalno njena izmišljotina, jedino ona zna potrefiti pravu količinu svega, a svi se mi kao trudimo da to kopiramo. Zapravo jako jednostavno, samo ona jedina zna kako mi to volimo. Iz istog razloga čeka se uvijek da ga ona napravi.
A evo i kako:
Skuhati krompir sa limunom da bi ostao u jednom komadu. Iscjediti ga. U šerpu staviti puter (količina po želji-recimo jedna kašika, možete kasnije dodati još), pustiti da se lagano počne topiti, vratiti krompir u šerpu, staviti proizvoljnu količinu susama na krompir (recimo 2 supene kašike). Pustiti da se sve lagano sjedini, paziti da puter i susam ne zagore. Poslužiti sa svježim peršunom.
Isti oni smotuljci od patlidžana, tikvica i mocarele koje sam pravila za večeru sa mojim curicama, samo su ovdje nekako sluđeno poredani. Mislim da smo ih zamalo zaboravili staviti na stol i da je ovo bilo u sekundama prije nego su svi već bili tu.
Recept za “Rolovani patlidžani i tikvice sa mocarelom”
Umak za meso tj. taj poznati gravy kojeg svi mistificiraju. Zapravo najjednostavnije objašnjenje bi bilo da je to onaj sok koji iscuri iz mesa pri pečenju. Ono što ovaj umak ovdje čini još posebnijim jeste posuđe u kojem se pripremalo meso (slavni zepter), a u koje nema potrebe da dodajete vodu, ulje pa se meso samo marinira sa različitim travkama i prepusti samo sebi nekoliko sati. Zapravo to je posuđe za one koji nemaju pojma kako se pravi meso, poput mene.
Sve što se od mene traži jeste da ubacim, poklopim određenu za ovo predviđenu šerpicu, jako mnogo smanjim vatricu i nakon 3-4 sata provjerim kako se ponaša. Dobit ćete jako mnogo ovog soka, kojeg treba reducirati i zgusnuti. NIPOŠTO ne stavljati nikakve dodatke, tipa zaprške, brašna ili bilo šta drugo, apsolutno je nepotrebno i nezdravo. Samo dozvolite da toplota i vrijeme urade svoje, nakon toga dodajte krupno izrezane gljive i začinite po želji (nemojte zaboraviti da gljive prosto obožavaju origano). Kad servirate meso posuti umak po tome i uživati u punoći ukusa.
Naravno nakon ovog usljedili su masovni uzdasi jer se u ovoj kući ne jede jedan komad baklave, već odmah dva, ali sve su to naši gosti izdržali uz minimalno riječi pobune.
Svi srećni i zadovoljni nastavili smo i dalje da uživamo u prazničnom raspoloženju…
Pri preuzimanju teksta/sadržaja sa web stranice iftarskimeni.com dužni ste navesti izvor i staviti link na izvorni sadržaj!