Umra, u leksičkom smislu znači posjeta/zijaret. U teološkoj terminologiji umra obuhvata tavaf oko Kabe i saj između Safe i Merve. Umra se može obaviti u svakom periodu, međutim na dan Arefata i u danima Kurban-bajrama umra je mekruh.
Umra je sunnet mueked/pritvrđeni sunnet. Prema malikijskom mezhebu, tj prema Imamu Maliku umra je također sunnet mueked, ali prema Imamu Šafiji, umra jedanput u životu je farzi ajn. Prema hambelijskom mezhebu umra je farzi ajn i to odmah nakon otvaranja mogućnosti.
Odlazak na put i posjeta ovim mubarek mjestima, zbog hadždža i umre je ustvari pokazatelj ljubavi prema uzvišenom Stvoritelju.
Za one koji izađu iz kuće radi posjete Kabi, Resulullah, s.a.v.s., kaže: ”Za svaki korak njihove jahalice piše im se jedan sevap a briše jedan grijeh.” (Hejsemi)
U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Džihad starog, bolesnog djeteta i žene, je hadždž i umra.” (Ibn Madže)
”Oni koji idu na hadždž ili umru su Allahovi musafiri; ako Mu dovu čine, udovoljit će im, ako oprost traže, oprostit će im” (Ibn Madže)
”Namaz klanjan u mesdžidu harem-i šerif je vredniji od stotinu hiljada namaza klanjanih negdje drugo. Namaz u mom mesdžidu ima vrijednost 1000 namaza, a namaz klanjan u mesdžidu'l Aksa je kao 500 namaza klanjanih negdje drugo.”
”Umra u Ramazanu ima vrijednost hadždža.” (Buhari; Muslim; Ebu Davud; Tirmizi; Ibn Madže)
Resulullah, s.a.v.s., jedne prilike upita ensarijku po imenu Ummu Sinan: ”Šta te je spriječilo da s nama obaviš hadždž?” a ona mu odgovori:
”Ebu Fula (misleći na muža) ima dvije deve pomoću kojih navodnjava usjeve. Jednom su on i sin otišli na hadždž a jednom navodnjavamo njivu”. Na to joj Resulullah, s.a.v.s., reče:
”Kad je tako, kaza za hadždž koji si propustila (sa mnom) je umra u Ramazanu. Kad dođe Ramazan obavi umru, jer umra u Ramazanu je jednaka hadždžu.” (Buhari)
Kako se obavlja umra?
Osoba koja želi da obavi umru treba da ode na mjesto Mikata. Tu klanja dva rekata ihram namaza i ulazi u ihrame. Zatim čini nijet: Allahu moj, ja odlučih da obavim umru radi Tvog zadovoljstva, Ti primi od mene i olakšaj mi”
Zatim čini umranski tavaf. Nakon tavafa klanja dva rekata namaza, pije Zemzem vodu i čini dovu. Potom ide do Safe i tu čini nijet: ”Allahu moj, nijet činim da učinim umranski saj radi Tvog zadovoljstva. Olakšaj mi i primi od mene” zatim obavlja saj i nakon toga, skraćuje kosu ili brije glavu i izlazi iz ihrama.
Edeb potreban onom ko ide na hadždž ili umru
Osoba koja ide na hadždž ili umru ne smije da podcjenjuje ni najmanje dobročinstvo, te da nastoji svima biti od pomoći koliko god je moguće. Poslušajmo ove savjete Poslanika, s.a.v.s.:
”Ni najmanje dobročinstvo nemoj smatrati nevažnim! Dodati nekome čašu vode, ukloniti s puta nešto što smeta ljudima, nasmijati se bratu, nazvati selam, pokazati blagost prema čovjeku ili životinji…, svako od navedenog je dobročinstvo” (Ebu Davud; Ibn Hibban)
Suština je da je najhajirniji od ljudi onaj ko im najviše koristi i onaj ko saburi na teškoće koje mu pričinjavaju. Uzvišeni Allah nosioce takvaluka tako opisuje i kaže:
”Oni su posjednici takvaluka; radi Allaha udjeljuju u stanju blagostanja i u stanju oskudice; koji srdžbu savlađuju i praštaju ljudima. Allah voli one koji lijepo postupaju.” (Ali Imran, 3/134)
Onaj ko ide na hadždž treba da čini sve vrste dobrih djela. Kako klanja farz namaze, da klanja i nafile. Kako udjeljuje zekat, da udjeljuje obilno i dobrovoljnu sadaku. Ako nešto obeća da to i ispuni. Da je dosljedan nakon dogovora. Da mnogo pazi na edeb na tom putu, te da saburi na poteškoće u toku putovanja. Da nastoji ne biti teret nikome, a pomagati i hizmetiti onima kojima je to potrebno. Hadždž koji se obavi ne pazeći na navedeno, nije istinski obavljen hadždž.
Posjetitelj ovih mubarek mjesta treba mnogo da čini zikr, u prvom redu što više da izgovara telbiju i tekbire. Drugi uslov je da se čuva ružnih riječi, grijeha, nepokornosti i loših djela. U vezi s tim uzvišeni Gospodar kaže:
”Onom ko se obaveže da će hadždž obaviti u danima hadždža nema snošaja sa ženama, nema ružnih riječi, i nema svađe. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim što vam je potrebno za put snabdijte se. A najbolja opskrba je takvaluk/bogobojaznost. I Mene se bojte (da mi budete nepokorni), o razumom obdareni.” (Bekara, 2/197)
Ono što je najvažnije za hadžiju jeste da se čuva harama te da novac kojim ide na hadždž bude od halal imetka.
Druga od najvažnijih stvari jeste nijet. Na hadždž se ide samo radi Allahovog zadovoljstva i nijet treba očistiti od želje za hvalom, smopokazivanja, ugleda itd.
Šurejh r.ah. je rekao:
”Mnogo je onih koji krenu u zijaret Kabi ali istinskih hadžija je jako malo. Mnogo je onih koji čine dobročinstvo, ali je malo onih koji to čine radi Allahovog zadovoljstva.”
Ihrami
Ihrami odnosno ihramske zabrane su obaveza uzdržavanja od određenih stvari od kojih su neke u normalnim uslovima dozvoljene, u jednom određenom vremenskom periodu. Ulazak u ihrame tj ihramske zabrane nastupa nakon učinjenog nijeta i izgovorene telbije.
Kada se učini nijet za hadždž ili umru, ili za oboje, i prouči telbija, ulazi se u ihrame i time počinje hadždž.
Ihramima se nazivaju i dva komada odjeće kojom se zaogrću muškarci u toku ihramskih zabrana. Za žene nema posebne odjeće prilikom ulaska u ihrame. Ihrami žene su njena normalna odjeća.
Značenje ihrama
Posjetitelj, prije nego što dođe do Kabe prvo ide na Mikat i odjeva ihrame. Ostavlja svoju staru odjeću na koju je navikao odnosno ostavlja uobičajeno ponašanje i navike. Mijenja se, i prema sebi i prema drugima. Ne približava se bračnom drugu, skida kapu (muškarac), ne siječe nokte, ne stavlja miris. Ne ubija čak ni kukca, ne siječe drvo, ne lovi niti lovcu pokazuje put.
Odjeća koju skida i ostavlja je ustvari mišljenje o sebi i vlastitoj vrijednosti, umišljenost, uznošenje položajem, porijeklom , i sve druge loše osobine. Ostavlja staru odjeću, staro stanje a odjeva novu bijelu odjeću koja simbolizira ćefine i novo rađanje. Osoba se predaje Allahu pokornošću mrtvaca. Jer ihramima se realizira smrt prije smrti.
I, kod čovjeka se rađa svijest o svojoj nedostatnosti, i bezvrijednosti dunjaluka. Razumijeva da mu priliči jedino skromnost i poniznost, te da dunjaluk nema vrijendosti i da sva slava, hvala i moć pripadaju samo Allahu. Odustaje od pridavanja vrijednosti sebi… i u tom stanju se okreće Allahu.
Čovjek u ihramima živi na zemlji ali ga zemlja ne obuhvata… ne želi dunjaluk, ne pridaje mu vrijednost. A kad čovjek ne prida vrijednost dunjaluku, dunjalučke blagodati idu za njim (kudsi hadis), ali on ga i tada gura od sebe…
Značenje telbije
Telbija je odgovor na Allahov poziv. Shodno tome osoba kada govori ”Lebejk” treba da bude između straha i nade da li će Allah ukabuliti odzivanje roba. Treba se potpuno osoboditi od svog jastva i pouzdati u Allahovu plemenitost i dobrotu.
Ahmed b. Ebi'l Havari prenosi: ”Bio sam sa Ebu Sulejmanom ed Daranijem. Odjenuo je ihrame ali nikako nije mogao da izgovori telbiju. Sve dok nismo prešli veliki dio puta… a onda je pao onesviješten. Kada se probudio rekao mi je:
‘O Ahmede, Allah Teala je svom robu i poslaniku Musau, a.s., objavio: ‘O Musa! Reci zalimima od Sinova Israilovih, neka me ne spominju! Jer kad god oni Mene spomenu/zikr učine, Ja ću njih pomenuti proklinjući’ O Ahmede, ja znam jednu istinu, ko dođe na hadždž sa haram imetkom i uđe u ihrame pa kaže: ‘Lebejk’, Allah, dž.š., mu odgovori: ‘Sve dok ne ostaviš haram imetak koji ti je u rukama, nikada ti se neće primiti ni Lebejk ni Sa'dejk!’ A niko od nas nije siguran da mu Allah neće ovako uzvratiti.’ ”
Značenje tavafa
Tavaf oko Kabe časne je kao namaz. Stoga čineći tavaf u srcu treba da se nađu poštovanje, strah, nada i muhabbet. Čineći tavaf sebe treba poistovijetiti sa melecima koji stalno kruže oko arša, a ne misliti da je cilj zijareta samo tjelesni obilazak.
Iznad kabei-muazzame na nebu je bejtu-l-mamur koju tavafe meleki.
Stotine hiljada ljudi kruži oko Kabe, odjeveni u bijelo i priljubljeni jedni uz druge. Čovek se priključuje ovoj halki napuštajući sam sebe… On to mora učiniti, inače koja je korist od obilaženja oko Allahove kuće.
Kružeći oko kabe insan biva sa stotinama hiljada ljudi međutim baš tada on počinje da osjeća vlastitu osamljenost. Ta osamljenost, koja se osjeti u ovakvoj gužvi, otvara vrata Allahovoj blizini, i nestajanjem u Njemu (fena fillah). Nigdje na svijetu se ne može osjetiti takva osamljenost u tolikoj gužvi kao što je to u tavafu. Tu čovjek umire…, jer to je ujedno simbol mahšera (sudnjeg dana). Ali ne umire čovjek u suštinskom smislu, naprotiv, tu tek dobija značenje. Napuštajući sebe dolazi do sebe.
Hadžerulesved
Abdullah b. Omer, r.a., pripovijeda:
”Prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., jedne prilike, mubarek usnama dotaknuo Hadžerulesved i dugo, dugo plakao. Zatim se okrenuo, a kad je ugledao da i hz. Omer plače, rekao je:
‘O Omere, ovdje se plače’ ” (Ibn Madže)
Značenje Saja
Prilikom obavljanja saja, obavezno se trebamo sjetiti naše majke hz. Hadžere. Saj, tj. brzi hod između Safe i Merve sadrži uspomenu na nju. Ona je na tom mjestu, na pustinji vreloj, potpuno sama sa malim djetetom borila se za goli opstanak.
Njeno trčanje između Safe i Merve bilo je zbog male bebe, koja će poslije izgraditi Kabu. Nemoguće je da mi osjetimo ono što je ona osjećala u tom trenutku, ali možemo zamisliti da saj činimo zajedno s njom. Da čujemo plač Ismaila, a.s., da oživimo u mislima sliku Poslanika, s.a.v.s., kako sa aškom, sedam godina nakon hidžre, tu na tom mjestu čini saj, dok ga mušrici promatraju sa zavišću.
Saj između Safe i Merve nije samo puki hod ili trčanje. To je svjedodžba Allahovog poziva i muke podnesene za Allahov put. Zbog toga uzvišeni Allah kaže:
”Uistinu su Safa i Merva Allahova znamenja. Zbog toga onaj koji hodočasti Kabu ili umru obavi ne čini nikakav prijestup ako krene oko njih” (Bakara, 2/158)
Prilikom obavljanja saja osoba treba da misli na Sudnji dan, polaganje računa i vaganje djela. Da Safu zamisli kao mjesto gdje će se mjeriti dobra djela a Mervu kao mjesta gdje se vagaju loša. Te da oživi osjećaj straha i nade.
Savjeti Gavsi Sanija, k.s., onima koji idu na umru:
”Mjesta na koja idete su najsvetija mjesta na zemlji, ne trošite vrijeme u prazno. Ako imate kaza namaza, naklanjavajte. Mnogo učite Kur'an. Mnogo učite salavate i činite dove. Ne zapostavljajte učenje virda. Nemojte se mnogo baviti trgovinom. Svaki ibadet učinjen u Mekki se vrednuje 100 000 puta više. A u Medini 1000 puta više. Ni u Mekki ni u Medini nemojte pričati povišenim tonom. Nemojte nigdje pljunuti. Nikome nemojte pričinjavati teškoće. I gledanje u Kabu je ibadet. Tamo činite sve vrste hizmeta. Hizmetite hadžijama. I budite mnogo oprezni, tamo se šejtan mnogo trudi oko vas.”
Učiniti umru za drugog muslimana/učiniti umru i sevape pokloniti njemu
Činiti dovu za drugog muslimana je nešto veoma korisno i preporučeno. Sasvim je sigurno da donosi korist. Za to postoje mnogobrojni primjeri u Kur'anu i hadisu.
A prema jednom dijelu uleme moguće je učiniti dobro djelo a zatim uz dovu uzvišenom Gospodaru sevape pokloniti nekom drugom. Ako musliman obavi umru a zatim se obrati uzvišenom Allahu poklanjajući sevape ili dio sevapa drugom muslimanu, te učini dovu za njega, moleći Allaha, dž.š., da mu se sebebom te umre smiluje, nadat je se da će taj musliman od toga imati koristi.
Da li je onom ko obavi umru, farz da obavi i hadždž?
Onaj ko obavi umru i vidi Kabu unutar mjeseci u kojim se obavlja hadždž, hadždž mu je farz. Međutim, ako se u vrijeme hadždža neće nalaziti u Mekki, iz različitih opravdanih razloga, hadždž mu ne postaje farz samo zbog učinjene umre. Mjeseci hadždža su Ševal, Zulkade, i prvih deset dana Zulhidžeta. Oni koji idu na umru prije ovog perioda, ukoliko nisu u mogućnosti da čekaju dane hadždža, zbog učinjene umre hadždž im ne postaje obavezan.
Pri preuzimanju teksta/sadržaja sa web stranice iftarskimeni.com dužni ste navesti izvor i staviti link na izvorni sadržaj!