Zloupotreba vitamina C

Riječ vitamin nije postojala u ljudskom rječniku prije 1900. godine, što ne znači da i sami vitamini nisu postojali. Bilo je naznaka da nešto u prehrani nije kako treba, pa su vrli istražitelji pokušavali pronaći rješenje. Iskustvenim metodama, često i na svojoj koži su otkrivali izvor i rješenje problema.

Možda ste čuli za skorbut. O ovom oboljenju javljaju se podaci u spisima antičkog Egipta, Grčke i Rima. Bolest se javaljala zimi i u rano proljeće jer tada u ishrani nije bilo voća i povrća. Simptomi su umor, upale desni, krvarenja i ispadanje zuba, krvarenja sluznica i kože, slabo zarastanje rana, anemija, depresija. Ukoliko se ne liječi, bolest je smrtonosna. Da je sve to posljedica nedostatka vitamina C, došlo se do zaključka kada je primijećeno da mornari, koji su na brodu imali zalihe agruma, nisu obolijevali od ove bolesti. Srećom, urađen je mali eksperiment; pošto su vidjeli da bi agrumi mogli biti lijek za skorbut, uključili su ih u ishranu i gle čuda! Gotovo pa su iskorijenili ovo oboljenje.
Vitamin C je, zaista, prijeko potreban organizmu. Štiti ćelije od oštećenja slobodnim radikalima (antioksidant je),  ulazi u sastav vezivnog tkiva koje se nalazi po cijelom tijelu između ćelija, učestvuje u apsorpciji željeza, učestvuje u imunitetetu itd. Sve su to vrlo bitne uloge u pravilnom funkcionisanju organizma. Ipak, danas je vitamin C najviše zloupotrebljen sastojak u ljudskoj ishrani. Zašto je i da li je moguće da je zaista tako?
Često čujemo kako je dobro uzimati vitamin C u vidu dodataka, kako bi to svi trebali raditi u cilju prevencije mnogih oboljenja i kako je nemoguće predozirati se vitaminom C. Međutim, ovo je vrlo pogrešno i nema nikakve svrhe uzimati velike količine vitamina C. Naime, postoje određene preporučene doze koje bi čovjek u toku dana trebao unijeti u organizam. Pošto naš organizam ne može skladištiti vitamin C, nemamo ga u rezervi kao neke druge vitamine. To znači da ga svakodnevno moramo unositi. Navešću par brojki, pa sami prosudite ko (i da li) treba uzimati dodatke vitamina C. Brojke navodim samo iz razloga da usporedite preporučenu dozu sa dozom koja se nalazi u dodacima i sami zaključite što je poenta ove priče.

Dakle, preporučene dnevne doze vitamina C za odrasle muškarce su 90 mg, za žene 75 mg, za trudnice 85 mg, i za dojilje 120 mg. Za djecu su doze manje. Ukoliko pušite ili živite u vrlo zagađenoj okolini na gornje brojke dodajte još 35 mg. Znači, za dojilju (kojima treba najviše vitamina C od navedenih kategorija) čak i ako puši, dovoljno je 155 mg dnevno.  Ovo se odnosi na zdrave ljude. Vitamin C u vidu dodataka se obično nalazi u dozama od 500 i 1000 mg (popularne šumeće tablete). Sada sami izračunajte: da li zdravom čovjeku trebaju dodaci vitamina C? 
Neki ljudi trebaju uzimati nešto više vitamina C. To su: aktivni i pasivni pušači, djeca koja se hrane isključivo kravljim mlijekom (jer se u njemu vitamin C uništava kuhanjem), ljudi koji nikako ili vrlo malo jedu voća i povrća, ljudi sa teškom malapsorpcijom (poremećaj probave) i nekim tipovima karcinoma i sl. Jedna velika zabluda je da vitamin C može prevenirati nastanak gripe i prehlade. Sva istraživanja o ovoj temi su pokazala da nema dokaza da vitamin C pomaže u prevenciji prehlade i gripe.  Ipak, on može pomoći da prođete sa lakšim simptomima i skratite dužinu trajanja bolesti.
Međutim, i dalje su to doze koje uopće nije teško unijeti hranom. Jedna narandža, prosječne veličine, ima 70 mg vitamina C u sebi. Dakle, ako pojedete jednu narandžu veličine malo iznad prosjeka (a vjerovatno ćete pojesti još ponešto u čemu ima vitamina C), vjerovatno je dovoljno da zadovoljite potrebne dnevne količine za ovim vitaminom. Narandža čak i nije voće koje ima najviše vitamina C. Gotovo svo voće i povrće ga sadrži, a najviše: paprike, kivi, jagode, kelj, guava, brokule, karfiol, svježi začini, prokulice, dinje, nar, bobičasto voće, slatki krompir i citrusi. Ima ga i u drugim namirnicama, ali u manjim količinama. Termičkom obradom se uništava, kao i nekim drugim postupcima prerade namirnica, pa je dobra okolnost što se voće većinom jede svježe. Znači, čak i ako spadate u grupu ljudi koja treba unositi više vitamina C od preporučene doze za zdravu osobu, opet ga vrlo lako možete unijeti hranom.

Zar zaista ima potrebe za uzimanjem vještačkih dodataka? Da ne pričam kako u svakom vještačkom dodatku, osim vitamina C, postoji niz drugih hemikalija, koje se dodaju da bi dale boju, okus, miris i koje bespotrebno unosimo u organizam. Ako znamo da u svakoj namirnici, osim vitamina C, imamo i niz drugih vitamina i ostalih hranjivih tvari, a u dodacima niz hemikalija, onda je sigurno bolje potruditi se da uzimamo prirodne izvore vitamina C, a ne dodatke. Zabuna dolazi iz činjenice da je vitamin C rastvorljiv u vodi i da će sav višak biti izlučen mokraćom. Međutim, to je u redu ako se radi o prirodnim izvorima, a ako ga unosimo u dodacima onda se to ne podrazumijeva. Jedno je izmokriti višak vitamina C, a drugo je riješiti se hemikalija koje uz njega dolaze u vještačkom dodatku.
Ipak, ako iz nekog velikog razloga postoji potreba za unosom dodataka vitamina C, nije problem da se oni uzimaju neko kraće vrijeme. Ako se ne uzimaju redovno i u prevelikim količinama, neće napraviti nikakavu pometnju. Ali, zaista je apsurdno da zdravi ljudi, koji koliko-toliko jedu voće i povrće, uzimaju vještačke dodatke. Reklame su čudo jedno, često nas preveslaju žedne preko vode. Tako nam često nameću i uzimanje mnogih stvari koje koriste samo onima koji zarađuju na njima. Mi smo tu kolateralna šteta.
Za one kojima treba veći unos vitamina C, evo recept za jednu preukusnu salatu, koja uz tjesteninu može biti kompletan ručak. Prije nekoliko dana mi je drugarica došla u posjetu i donijela sastojke za ovu salatu uz prijedlog recepta. Mogu reći da je užitak bio ravan onome kada mesoljubci dobiju friško pečeno janje :). Uz to smo napravile domaću tjesteninu sa heljdom i špinatom. Iznenađujuće je bilo da su njen sin i moja ćerka (imaju manje od četiri godine) jeli sa gotovo istim uživanjem kao i mi odrasli. Vjerujte mi, to ćete jesti zato što želite, a ne zato što je zdravo.

Sastojci za salatu su: rukola, tunjevina, mrkva, parmezan, bundevine sjemenke. Sastojci za dresing: 3/4 maslinovog ulja, 1/4 limunovog soka (umjesto limuna može se staviti jabukovo sirće, balzamiko sirće i sl.), so i biber. Stavite rukolu na tanjir, po tome rasporedite komadiće tunjevine, listiće mrkve i parmezana i sjemenke. Nemojte pretjerivati sa parmezanom da ne bi preuzeo okus. Sastojci za dresing se stave u jednu teglicu i to se dobro izmućka. Ravnomijerno se prelije po salati, ali ne previše da kiselina ne bi skuhala povrće. Ne treba miješati. Ako uz ovo servirate tjesteninu ili krompir, da biste zadovoljili potrebe za ugljikohidratima, to je kompletan obrok, a nemate brige da vam fali vitamina C (a ni ostalih vitamina). Vi možete eksperimentisati sa navedenim namirnicama. Npr. umjesto rukole možete staviti zelenu salatu, umjesto parmezana mocarelu, umjesto tunjevine pileća prsa i sl. Pečeno janje je za ovaj obrok mala maca :).